Repriza progona

Jos dok sam po vrelom suncu nesigurnim korakom koracao prema kapiji "e;slobode"e;, ispunjen srecom i strahom istovremeno, oprastao sam onima sto su mi ostavili oziljke na tijelu i dusi, misleci da zavedeni i zaneseni nisu znali sto cine. A onima sto su nacistickom politikom osmislili giljotinu nad neduznim civilima zaradi etnickog ciscenja, morao sam oprostiti jer su bili daleko i u zastiti istomisljenika sto su im se hvalospjevom i za saku cekina dodvoravali. Bez ljutnje koju sam pod noge bacio, vratio sam se u mislima pitanju od kog mi se krv u venama ledila: "e;Sto me ceka iza kapije i na putu dugom par kilometara do stana i hoce li ponovno hapsenje, nakon nekoliko koraka slobode, a bilo ih je cesto, obnoviti i produljiti moju golgotu?"e; I dok je kapija "e;slobode"e; u zjenici moga oka enormno brzo rasla, a misli se znojile pred mogucim, zastrasujucim scenarijima kroz dolazece minute i sate, nesto poznato je u mojim usima skripnulo, a oblacic prasine sa makadama mi je zapuhnuo nozdrve:"e;Sjedni u hlad, tamo ispod A upe, za desetak minuta sam tu pa A u te odvesti kuA i!"e; odjeknuo je muA ki glas sa moje desne strane poput naredbe, od A ega sam instinktivno gurnuo ruke sa malim zaveA ljajem na leA a, a glavu oborio ka cesti. Ispod oka sam u otvorenom prozoru automobila prepoznao oficira i bez rijeA i, u znak pristanka zakoraA io u stranu, pogledom prateA i oblak praA ine ispred kog se, kao u bijegu skrivao crveni golf. JoA od dana dovoA enja u ovaj osmiA ljeni pakao poniA enih i obespravljenih, od onih A to su se barem jednom tjedno pred oltarom obvezivali na ljubav prema bliA njemu, pokuA avao sam prema uA enju iz vjeronauka, Bogu predati moje goleme i nerjeA ive brige. Da sam ih time skinuo sa vrata nisam osjetio, ali da mi je On s vremena na vrijeme uzvraA ao rjeA enjem koje smo mi ljudi karakterizirali kao stjecaj povoljnih okolnosti, baA kao i u ovom sluA aju, mogao sam mirno svjedoA iti. Sa povraA enim mirom i ulivenim optimizmom, zahvalno sam misli posvetio onima, a bilo je i njih, koji su suosjeA anjima, skrivenom pomoA i, toplim rijeA ima, zalizivali moje rane i vraA ali nadu u postojanje normalnog sutra. Jedan od njih je bio i moj radni kolega iz Trudbenika Milutin, sa friA ko roA enim nadimkom Kukanjac, poA ten i dobronamjeran A ovjek srednjih godina, ponekad stacioniran na liniji razgraniA enja pruA enoj preko Putnikovog brda, a ponekad angaA iran kao A uvar u logoru Bare. Na Putnikovom brdu, govorio bi Milutin, misli bi posveA ivao svom ortaku sa radnog mjesta Marjanu, pitajuA i se, sjedi li upravo tada i on u suprotnom rovu, i kako bi on Milutin sa rafalom mogao juriA ati na Marjana, kada zna da mu iza leA a stoji radom i znojem sagraA ena kuA a i voljena obitelj. KuA i je donio sa posla Marijanovu A alicu za kavu i iz nje pije, pa i kada mu gosti u uniformi izbiju, bez straha i stida priA a o ljudini sa Usore, siguran da Marjan ne bi pucao, da mu se na niA anu pojavi on, njegov drug Milutin. SjeA ajuA i se prvih dana straA arenja pored krcate barake zatvorenika, priA ao bi kako je kod kuA e veA erao, a vojniA ku porciju sljedovanja iz kasarne, u noA noj straA i kradom proturao izgladnjelim GrapA anima. U zgradi gdje je stanovao, A titio je Milutin komA iju iz Osijeka, pokazujuA i zube zloA estom i rasplamsanom nacionalizmu, a dok bi se u kamionu vozili ka zrelim pA eniA nim njivama Bosanske Posavine, milovao bi glavu djeA aka Pere iz KulaA a, u vlastitom krilu usnulog, usporeA ujuA i ga glasno sa svojim sinom. I dok su mi zahvalne misli tekle od jednog do drugog lika Milutinovog kova, a zasluA ili su spomen, doA ekao sam i mog oficira, nekadaA njeg radnog i kolegu sa post studija. Tako sam stigao pred svoju zgradu u pratnji i automobilom, a dok sam se zahvaljivao i opraA tao od uniformiranog oficira, iz zgrade je izaA ao milicionar, moj susjed, izgledom bi se reklo sretan, ali sasvim sigurno rastereA en zbog slike ispred oA iju A to mu je dokazivala moju nevinost.